
Dete se naljuti kada izgubi igračku, rastuži se zbog svađe sa drugom ili oseti strah pred odlazak u vrtić. Ono snažno doživljava ta osećanja, ali često ne zna kako da ih objasni.
Pitanje „Kako se osećaš?“ zato ponekad ostane bez odgovora. Dete može da slegne ramenima, promeni temu ili kaže da ne zna.
Priča otvara drugačiji put do razgovora. Kada se sličan problem dogodi izmišljenom junaku, dete dobija priliku da posmatra osećanje sa bezbedne udaljenosti. Može da razmišlja o njemu … Pročitaj još













