Kategorija: Moralne pouke (Strana 1 od 2)

Svetionik koji je izgubio svetlost

Una je živela u maloj kući kraj mora. Sa prozora svoje sobe mogla je da vidi luku, kameni dok i stari svetionik podignut na najvišoj litici.

Tokom dana svetionik je izgledao kao obična bela kula sa crvenim krovom. Noću bi se na njegovom vrhu palila snažna svetlost. Veliki zlatni krug prelazio je preko mora i pokazivao brodovima put do obale.

Una je volela da leži u krevetu i prati svetlosni snop.

Kad god bi prešao preko njenog prozora, zidovi sobe … Pročitaj još

Avantura u svetu oblaka

Luka je imao oči boje letnjeg neba i meku, uvek pomalo razbarušenu kosu. Više od svega voleo je da posmatra oblake.

Njegova soba bila je prepuna njihovih crteža. Na jednom papiru nacrtao je leteći grad, a na drugom kita koji plovi nebom. Iznad kreveta visio je veliki crtež zamka sa kulama od magle.

Dok su drugi u belim oblicima videli samo najavu kiše, on je zamišljao čitave svetove.

Svakog dana posle škole odlazio je na obližnje brdo. Nosio je mali … Pročitaj još

Tajna zlatnog drveta

Na kraju male doline, između guste šume i visokih planina, nalazilo se selo u kojem se noću svaka zvezda jasno videla. Nije bilo visokih zgrada ni uličnih svetiljki koje bi zaklanjale nebo. Kada bi pao mrak, činilo se kao da se čitav svod spustio tik iznad krovova.

U jednoj od kuća živeo je Nikša, nestašan dečak radoznalih očiju i kose boje meda. Teško je sedeo mirno. Uvek je nešto istraživao, rastavljao ili pokušavao da dohvati, čak i kada bi mu … Pročitaj još

Vitez I zlatni zmaj

Zvono na seoskom trgu oglašavalo se svakog podneva. Tada su trgovci zatvarali tezge, pekar je iznosio vruće pogače, a deca bi istrčala iz škole. Samo je jedan dečak obično kasnio na ručak.

Matija je gotovo svako slobodno popodne provodio iza kovačnice. Tamo je vežbao mačevanje drvenim mačem, sa štitom koji mu je deda napravio od stare hrastove daske.

Bio je najmlađi vitez u selu, bar prema sopstvenim rečima. Nije imao sjajan oklop ni ratnog konja. Nosio je platneni prsluk sa … Pročitaj još

Čarolija jesenje pijace

Velika pletena korpa visila je na kuki kraj ulaznih vrata. Mia je znala da ona subotom retko ostaje prazna. Čim bi je mama skinula sa zida, to je značilo da porodica ide na pijacu.

Tog jutra prozori su bili zamagljeni od hladnoće. Iza stakla se videlo dvorište prekriveno žutim lišćem, koje je vetar skupljao u male gomile. Mia je prstom nacrtala krug na zamagljenom prozoru i pogledala napolje.

„Hoćemo bicikle?“, upitala je.

Marko je otvorio vrata i odmah ih ponovo … Pročitaj još

« Stariji članci

© 2026 Laku Noć

— Gore ↑