Na polici stoji mnogo knjiga, ali dete ponovo bira onu sa izlizanim koricama. Roditelj već zna svaku rečenicu napamet, dok mali slušalac čeka poznati deo i smeje se kao da ga čuje prvi put.

Ponekad će dete tražiti istu priču pet večeri zaredom. Nekada će se omiljenoj knjizi vraćati nedeljama. Takvo ponašanje je uobičajeno i ima važnu ulogu u razvoju deteta.

Poznata priča pruža osećaj sigurnosti, olakšava razumevanje novih reči i omogućava detetu da aktivno učestvuje u čitanju. Zbog toga vreme provedeno uz istu knjigu nikada nije izgubljeno.

Poznata priča donosi sigurnost

Svet malog deteta pun je novih iskustava. Tokom dana ono upoznaje ljude, mesta i pravila koja još ne razume potpuno. Čak i prijatni događaji mogu da budu naporni kada se mnogo toga dešava odjednom.

Omiljena priča predstavlja poznato mesto u koje dete može da se vrati. Ono zna ko će se pojaviti na sledećoj strani, kakav će problem junak imati i kako će se sve završiti. Ta predvidljivost stvara osećaj sigurnosti.

Dete tokom čitanja ima i malo kontrole nad događajima. Može da izabere knjigu, okrene stranicu ili najavi šta će se zatim dogoditi. To mu posebno prija pred spavanje, kada se dan završava i dolazi trenutak odvajanja od roditelja.

Poznati glas i ista priča mogu postati deo mirnog večernjeg rituala. Dete ih vremenom povezuje sa toplinom, bliskošću i odlaskom na spavanje.

Svako novo čitanje otkriva nešto drugo

Odrasla osoba lako prati radnju nove knjige. Malom detetu je za to potrebno mnogo više pažnje. Ono istovremeno posmatra ilustracije, sluša nepoznate reči i pokušava da razume postupke junaka.

Tokom prvog čitanja dete obično prati osnovnu radnju. Kada priču čuje ponovo, može da primeti izraz lica nekog junaka ili mali predmet na ilustraciji. Kasnije počinje da razume zašto se neko naljutio ili kako je jedan događaj doveo do drugog.

Jedna ista knjiga zato može da pruži drugačije iskustvo svake večeri. Priča ostaje poznata, dok se detetovo razumevanje postepeno produbljuje.

U istraživanju o učenju reči kroz ponovljeno čitanje učestvovalo je šesnaestoro trogodišnjaka. Deca koja su više puta slušala istu priču bolje su zapamtila nove reči od dece koja su te reči slušala u različitim pričama. Uzorak je bio mali, ali rezultat pokazuje kako poznat kontekst može da olakša učenje.

Kada dete već zna radnju, ono troši manje pažnje na razumevanje osnovnih događaja. Tada lakše zapaža novu reč i povezuje je sa slikom ili situacijom u priči.

„Znam šta sada dolazi!“

Dete koje je mnogo puta čulo omiljenu priču često počinje da završava rečenice umesto roditelja. Ako odrasla osoba preskoči jednu stranicu ili promeni poznatu reč, dete će to najverovatnije odmah primetiti.

Takve reakcije pokazuju da dete pažljivo sluša i pamti redosled događaja. Ono više nema ulogu tihog slušaoca. Postaje aktivni učesnik u čitanju.

Roditelj može da napravi kratku pauzu pred kraj poznate rečenice i dozvoli detetu da je završi. Dete može da oponaša glas junaka ili da samo „pročita“ deo koji zna napamet. Iako još ne prepoznaje napisane reči, ono vežba pripovedanje i stiče samopouzdanje.

Američka akademija za pedijatriju ističe da zajedničko čitanje podržava rani razvoj i jača odnos deteta sa roditeljem. Posebno preporučuje čitanje tokom kojeg odrasla osoba prati detetovu pažnju i odgovara na njegova pitanja.

Kako da poznata knjiga ostane zanimljiva

Roditelju može postati zamorno da iste rečenice ponavlja iz večeri u veče. Male promene u načinu čitanja mogu osvežiti zajedničko vreme, a da dete i dalje dobije priču koju želi.

Jedne večeri možete više pažnje posvetiti ilustracijama. Pitajte dete šta se krije u pozadini ili da li primećuje neki detalj koji ranije nije videlo.

Drugog puta prepustite detetu poznate delove teksta. Zastanite pre omiljene rečenice i sačekajte da je ono završi. Možete zajedno smisliti glas za glavnog junaka ili zvuk koji prati određeni događaj.

Pitanja tokom čitanja treba da budu kratka i prirodna. Nema potrebe da svaku stranicu pretvorite u proveru znanja. Jedno pažljivo pitanje često je dovoljno da započne lep razgovor.

Ako želite da uvedete novu knjigu, ponudite detetu da prvo pročitate omiljenu priču, a zatim nekoliko stranica nove. Tako čuvate poznati deo rituala i postepeno otvarate prostor za drugačiji sadržaj.

Omiljena priča može da prati detetova osećanja

Izbor knjige ponekad pokazuje o čemu dete razmišlja. Priča o prvom danu u vrtiću može mu biti posebno važna pred polazak u novu grupu. Knjiga o malom junaku koji se plaši mraka može ga privući u periodu kada i samo oseća sličan strah.

Dete možda još nema reči kojima bi objasnilo šta ga brine. Kroz poznatog junaka može bezbedno da se približi tom osećanju.

Roditelj može nežno da pita: „Kako misliš da se on sada oseća?“ ili „Šta bi mu ti rekao?“ Odgovor ne treba požurivati. Dete će ponekad nastaviti da sluša bez razgovora, a ponekad će iznenada podeliti nešto važno.

Omiljena knjiga ne mora uvek da krije dublju poruku. Nekada dete uživa u ritmu rečenica ili mu je posebno smešna jedna ilustracija. Dovoljno je pratiti njegovo interesovanje i ostaviti mu prostor da samo pokaže šta mu priča znači.

Ponavljanje kao deo večernje rutine

Deca lakše prihvataju odlazak u krevet kada se večernje aktivnosti odvijaju poznatim redom. Presvlačenje, pranje zuba i čitanje mogu postati jasni signali da se približava vreme za san.

Jedno istraživanje koje je pratilo večernje rutine 468 dece tokom prve dve godine života povezalo je veću doslednost rutine sa manjim brojem problema sa spavanjem. Poznata priča može biti jedan stabilan deo takvog rasporeda.

To ne znači da će svaka knjiga odmah uspavati dete. Čitanje ipak pomaže da se tempo večeri uspori i da dete provede mirno vreme uz roditelja.

Više praktičnih saveta o vremenu odlaska u krevet možete pronaći u tekstu o uspostavljanju zdravih navika spavanja kod dece.

Kada ponuditi novu priču

Ne postoji tačan broj ponavljanja posle kojeg bi dete trebalo da promeni knjigu. Dok pažljivo sluša i raduje se čitanju, priča i dalje ima vrednost.

Interesovanje će se često promeniti prirodno. Dete će jednoga dana doneti drugu knjigu ili će početi da preskače delove stare. Tada možete ponuditi priču sa sličnim junakom ili temom.

Ako dete odbija svaki novi naslov, uključite ga u izbor. Pokažite mu dve knjige i dozvolite mu da odluči koju ćete otvoriti. Nova priča će mu delovati prijatnije kada zadrži osećaj kontrole.

Otvorite poznatu knjigu još jednom

Kada dete ponovo donese istu knjigu, ono se ne vraća potpuno istom iskustvu. Svako čitanje dočekuje sa malo više znanja i boljim razumevanjem sveta oko sebe.

Roditelj možda unapred zna svaku rečenicu. Dete će ipak primetiti novi detalj, razumeti novu reč ili prvi put prepoznati osećanje nekog junaka.

Zato slobodno otvorite poznatu knjigu još jednom. Smestite se udobno, dozvolite detetu da završi omiljenu rečenicu i uživajte u vremenu koje provodite zajedno.

A kada poželi novu priču koju će zavoleti i tražiti svake večeri, možete je zajedno pronaći na sajtu Laku Noć.