
Poslednja svetlost letnjeg dana zadržala se na krovovima. Vazduh je još bio topao, a iz dvorišta se čulo tiho pevanje cvrčaka.
Ana je sedela na terasi u pidžami i čekala da se na nebu pojave prve zvezde. Pored nje je ležao plišani zec sa jednim savijenim uhom.
Obično bi joj mama ili tata pred spavanje pročitali priču. Te večeri oboje su morali da završe posao u susednoj sobi.
„Treba nam još malo vremena“, rekla je mama. „Doći ćemo čim završimo.“… Pročitaj još










