Kategorija: Priče (Strana 1 od 7)

Noćni autobus za izgubljene stvari

Vuk je spavao kada ga je probudilo tiho zvonce.

Nije zvučalo kao telefon ni kao zvono na vratima. Čulo se samo jedno nežno:

„Din-din.“

Otvorio je oči. Soba je bila mračna, a kroz prozor je ulazila svetlost ulične lampe. Na podu, kraj njegovog kreveta, stajala je autobuska stanica.

Bila je sasvim mala. Na znaku je pisalo:

NOĆNA LINIJA

Pre nego što je Vuk stigao da se začudi, ispod vrata je provirila plava svetlost. Njegov tepih pretvorio se u ulicu, a … Pročitaj još

Pekara pre svitanja

Kada je sat zazvonio u pola pet, Neda je pomislila da se pokvario.

Napolju je bio potpuni mrak. Ulica je bila tiha, a prozori susednih kuća još nisu svetleli. Čak je i pas iz dvorišta preko puta spavao sklupčan u svojoj kućici.

Neda je zatvorila oči i povukla ćebe preko glave.

Tada je iz hodnika začula glas tetke Sanje.

„Ako želiš da vidiš kako se grad budi, moraš da ustaneš pre njega.“

Neda se odmah setila obećanja. Tetka joj je … Pročitaj još

Svetionik koji je izgubio svetlost

Una je živela u maloj kući kraj mora. Sa prozora svoje sobe mogla je da vidi luku, kameni dok i stari svetionik podignut na najvišoj litici.

Tokom dana svetionik je izgledao kao obična bela kula sa crvenim krovom. Noću bi se na njegovom vrhu palila snažna svetlost. Veliki zlatni krug prelazio je preko mora i pokazivao brodovima put do obale.

Una je volela da leži u krevetu i prati svetlosni snop.

Kad god bi prešao preko njenog prozora, zidovi sobe … Pročitaj još

Skriveno jezero

Anika je bila vesela i radoznala devojčica. Najviše je volela da provodi vreme u šumi iza svoje kuće. Poznavala je gotovo svaku stazu, svako staro drvo i svaki potok koji je veselo žuborio između kamenja.

U tim pustolovinama uvek ju je pratio njen verni pas Li. Imao je meku, zlatnu dlaku i velike smeđe oči. Čim bi ugledao da devojčica obuva svoje crvene čizme, dotrčao bi do vrata i počeo da maše repom. Znao je da ih čeka novo istraživanje.… Pročitaj još

Avantura u svetu oblaka

Luka je imao oči boje letnjeg neba i meku, uvek pomalo razbarušenu kosu. Više od svega voleo je da posmatra oblake.

Njegova soba bila je prepuna njihovih crteža. Na jednom papiru nacrtao je leteći grad, a na drugom kita koji plovi nebom. Iznad kreveta visio je veliki crtež zamka sa kulama od magle.

Dok su drugi u belim oblicima videli samo najavu kiše, on je zamišljao čitave svetove.

Svakog dana posle škole odlazio je na obližnje brdo. Nosio je mali … Pročitaj još

« Stariji članci

© 2026 Laku Noć

— Gore ↑