
Luka, dečak sa očima boje letnjeg neba i kosom mekom kao tek očešljani pamuk, voleo je da provodi sate posmatrajući oblake.
Njegova soba je bila prepuna crteža oblaka, od kojih je svaki nosio delić njegove mašte. Zamišljao je da su to neistraženi svetovi, puni čudnih stvorenja i skrivenih blaga. Svakog dana, posle škole, trčao bi na vrh obližnjeg brda, sa malim teleskopom u ruci, i satima posmatrao kako se oblaci menjaju, pretvarajući se u dvorce, brodove i zmajeve.
Jedne noći, … Pročitaj još



